Gradišćanskohrvatski (Burgenland Croatian)

1. Što je gradišćanskohrvatski?

Gradišćanskohrvatski je regionalna varijanta čakavskoga narječja hrvatskoga jezika koja se govori u Austriji, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj. U austrijskoj saveznoj zemlji Gradišću (Burgenland) priznat je kao manjinski jezik; prema službenim podacima iz 2001. ondje ga govori 19 412 ljudi, a predstavnici gradišćanskih Hrvata procjenjuju ukupan broj govornika u svim trima državama i iseljeništvu na oko 70 000. Mnogi govornici danas žive i u Beču i Grazu.¹

Jezik su donijele hrvatske izbjeglice koje su za hrvatsko-osmanskih ratova napustile domovinu i naselile se u zapadnom dijelu tadašnje Ugarske. Među doseljenicima bilo je govornika svih triju hrvatskih narječja, s čakavskom većinom; iselili su se ponajviše iz doline rijeke Une.¹

Gradišćanski Hrvati nisu sudjelovali u oblikovanju današnjega hrvatskog standarda u 19. stoljeću (koji počiva pretežno na štokavštini): izgradili su vlastiti pisani standard na temelju mjesne čakavštine i preuzeli hrvatsku abecedu. Raspravlja se treba li ga stoga smatrati zasebnim slavenskim mikrojezikom; dijalektološki se gradišćanskohrvatski govori većinom promatraju kao izolirani govori hrvatskoga jezika.¹

Tko zna standardni hrvatski, brzo će prepoznati sustavne razlike — starije glasovne likove (črna prema crna), ikavske reflekse jata (rič prema riječ) i vlastiti razvijeni rječnik, katkad različit od standardnoga:¹

Unutar Gradišća razlikuje se više skupina govora: Dolinci, Poljanci i Hati govore srednjočakavski, Štoji južnočakavski sa zapadnoštokavskim crtama, a Vlahi štokavsko-ikavski; u Slovačkoj je poseban govor Hrvatskoga Groba.¹

Počeci pismenosti vežu se uz Klimpuški misal (1501.), Postilu Stipana Konzula i Antuna Dalmatina (1568.) te pjesmarice Duševne pesne (1609.) i Druge knjige duševnih pesan (1611.) Grgura Mekinića. Do sredine 19. stoljeća književnost je bila pretežno vjerskoga značaja; poslije nastaju školski udžbenici, kalendari i novine (Crikveni glasnik, Naš tjednik, Novi glas, Put). Mali princ preveden je na gradišćanskohrvatski 1998. godine.¹

Nakon ustavne tužbe prihvaćene 1987. hrvatski je uveden kao službeni jezik u šest od sedam okruga Gradišća. UNESCO gradišćanskohrvatski ipak vodi kao „izrazito ugrožen“ (definitely endangered).¹

Za nastavak & izvori

Wikipedijin članak „Burgenland Croatian“ dokumentira povijest, skupine govora, pisani standard i književnost te upućuje na dijalektološku literaturu (Lisac, Neweklowsky, Kinda-Berlakovich) i na ustanove gradišćanskih Hrvata (Znanstveni institut gradišćanskih Hrvatov, Hrvatsko kulturno društvo).¹

Ovaj je vodič početno poglavlje: pokriva orijentaciju i prve sadržaje razine A1, a u sljedećim će izdanjima — po uzoru na bavarski vodič — biti proširen na svih osam podrazina ZEROJ-a (A1.1 do B2.2), rječnik i vježbe.